Današnji IN magazin ekskluzivno donosi premijeru video spota Tošea Proeskog za pjesmu 'Guilty' s njegovog novog albuma 'The hardest thing'. Spot  se od 19 sati moze pogledati i na Dnevnik.hr-u.

Spot je rađen na lokacijama u Zagrebu, Beču i New Yorku u produkciji Urbanog zvuka, a na njemu su radili Fresh Jay i Darko Juranović D'Knock. Posebnost spota je i u tome što je napravljen u full HD tehnologiji. Radi se također i o najmodernijoj video produkciji, 'motion capture' i 'motion trackingu' koji se koriste u holivudskoj produkciji, a mogu se vidjeti u filmovima poput 'Jurskog Parka'. Izvršnu produkciju potpisuje EVN Skopje.

Najbolji prijatelji... Đorđe Đorđevski i Toše Proeski


Đorđe Đorđevski (35) osuđen je u sudu u Skoplju na dvije godine zatvora zbog izazivanja saobraćajne nesreće u kojoj je poginuo slavni makedonski pjevač Toše Proeski (26)! Đorđevski, koji je za vrijeme izricanja presude plakao, rekao je da je već dovoljno kažnjen pogibijom Proeskog koji mu je bio kao brat.
Hrvatsko pravosuđe ustupilo je ovaj slučaj kolegama iz Makedonije. Sudski postupak u Krivičnom sudu u Skoplju počeo je prije godinu dana. Đorđevski je optužen za teško djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, a kao olakšavajuću okolnost sud je uzeo u obzir da je mlad čovjek, koji nije bio osuđivan i da je bio prijatelj poginulog pjevača.

- Poslije završne riječi uslijedila je kraća pauza, nakon koje je sudija izrekao kaznu Đorđu Đorđevskom. On je osuđen na dvije godine zatvora zbog izazivanja teške saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom. U presudi se navodi da je nepromišljeno vozio i nije poštovao ograničenje brzine. Inače, za ovo krivično djelo po makedonskom zakonu propisana je kazna od jedne do pet godina zatvora.

Dok je sudija čitao presudu, optuženi Đorđe Đorđevski sve vrijeme je plakao.

- Toše mi je bio kao brat, njegovom pogibijom kažnjen sam za cijeli život! Toše živi sa mnom i u meni. Ovo je strašna tragedija, izgubio sam brata. I poslije Tošeta je Toše - govorio je kroz suze Đorđevski.

Suđenje u Skoplju trajalo je godinu dana. Glavni pretres odlagan je nekoliko puta zbog nedolaska Slaviše Kuzmanovića, vozača šlepera srpskih registarskih tablica u koji je udario Đorđevski. Đorđe Đorđevski se na suđenju branio da se branik sa prikolice šlepera bukvalno zakucao u džip kojim je upravljao i da se zbog velike brzine prikolica „šetala" lijevo-desno po putu.

- Nisam zaspao za volanom! Bila je magla, vozio sam brzinom od oko 100 kilometara na sat. Iz daljine sam primjetio kamion, koji se pomjerao s lijeva na desno. Vozio sam sredinom autoputa i pokušao da ga preteknem, ali je kamion zadnjim lijevim točkom udario džip. Prije udesa ablendovao sam vozaču kamiona, međutim metalni branik već je ušao u krilo džipa - rekao je Đorđevski.
Advokati Đorđevskog su najavili da će uložiti žalbu na presudu, uz ocjenu da je ovakva odluka suda dokaz da makedonsko sudstvo ne funkcioniše kako treba.

Anketa:

Za datum posljednjeg koncerta Toše u Skoplju na Gradskom stadionu (05.10), glasalo je 55 % posjetitelja, tj. 641 glas.

Za datum pogibije Balkanske zvijezde Toše (16.10), glasalo je 27 % posjetitelja, tj. 308 glasova.

Za datum rođenja najveće Balkanske zvijezde Toše (25.01), glasalo je 18 & posjetitelja, tj. 207 glasova.

Ukupno je bilo 1156 glasova.

Ovo je dokaz da se većina Tošinih obožavatelja ne slaže sa Fondacijom Toše Proeski, koja je donijela odluku da se koncert pomjeri na datum rođenja Toše Proeskog. Inače, koncert Te sakame site u čast Toši trebao se održati 05. listopada/oktobra na Gradskom stadionu, na datum posljednjeg koncerta Balkanske legende u svojoj rodnoj Makedoniji.
Slični rezultati prije par nedjelja osvanuli su i na popularnoj Makedonskoj muzičkoj mreži.

Makedonci su u petak (16. oktobra) obilježili drugu godišnjicu smrti Toše Proeskog.

Jugoslavija više ne postoji, ali neke prilike i dalje ožive osjećaj jedinstva među njenim bivšim građanima. U petak (16. oktobra) ljudi su od Skoplja pa sve do Zagreba ostavili po strani svoje razlike da bi se prisjetili života pop legende Toše Proeskog koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći prije dve godine.

Proeski je postigao puno tokom svog kratkog života. Rođen u malom planinskom gradu Kruševu, u centralnoj Makedoniji, on je stekao slavu ne samo kao pjevač i pop ikona, nego i kao humanista i neko na koga bi se mladi ugledali.

On se trudio da ujedini Balkan muzikom, gradeći most kulture ne samo među zemljama bivše Jugoslavije, nego i sa drugim nacijama u regionu, kao što je Bugarska. Dobio je svaku moguću muzičku nagradu na Balkanu i pripremao se za osvajanje evropskog medijskog tržišta.

Program je emitovao srpski satelitski kanal Plus Svet koji se gleda širom Balkana i popularan je među mlađim generacijama. SMS poruke emitovane tokom programa došle su iz Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bugarske, kao i od iseljenika iz zapadne Evrope i Australije.

Iako žalosne, poruke su takođe naglašavale ideale pokojnog pjevača: mir, solidarnost i jedinstvo.

"Cijeli Balkan te voli", napisali su gledaoci. "Toše je probudio najbolje u nama, ponovo ujedinio naše zemlje."


U međuvremenu, Međunarodni klub obožavalaca Toše Proeskog organizovao je memorijalne skupove širom regiona. Ožalošćeni su se okupili na glavnom trgu u Skoplju i u gradskoj ckrvi Svetog Klimenta Ohridskog.

Izvan Makedonije održana su okupljanja u grčkoj rimokatoličkoj Crkvi Svetog Ćirila i Metodija u Zagrebu, pravoslavnoj Crkvi Svete Blagovesti u Dubrovniku i u crkvama u Beogradu, Novom Sadu, Banja Luci, pa čak i u Frankfurtu, u Nemačkoj. Takođe povodom godišnjice, 15 trkača maratonaca krenulo je iz Nove Gradiške za Kruševo u petak.

"Sretni smo što je Toše uspio da ujedini kvalitetne ljude čak i poslije svoje smrti. To su prijateljstva za čitav život", rekla je Slađana Popović, koordinator kluba obožavalaca. Klub organizuje dobrotvorne kampanje i poklanja muzičke instrumente u čast Toše Proeskog.


Osuđen vozač zbog smrti Proeskog


Skoplje -- Vozač makedonskog pjevača Toše Proeskog Georgi Georgievski osuđen je na dvije godine zatvora zbog saobraćajne nesreće, u kojoj je u oktobru 2007. Proeski poginuo.

Georgievski je optužen za teško djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, a kao olakšavajuću oklnost sud je uzeo u obzir da je mlad čovek, koji nije bio osuđivan i da je bio prijatelj poginulog pjevača.

U presudi se kaže da je Georgievski "nepromišljeno vozio i nije poštovao ograničenje brzine".

Ljiljana Petrović, menadžerka Tošeta Proeskog, moraće da plati 300.000 denara (4.886 eura) rukometašici Andrijani Budimir! Apelacioni sud odbio je Ljiljinu žalbu na presudu Osnovnog suda, koji je menadžerku osudio za krivično djelo klevete. Nenad Janićević, advokat Budimirove, izjavio je da je Andrijanina najveća satisfakcija što je sud dokazao da Ljiljana nije govorila istinu.

- Najbitnije nam je što je i drugostepeni sud dokazao da je Ljiljana Petrović učinila krivično djelo klevete, to jest da nije govorila istinu. Iznos koji treba da plati je manje bitan. Budimirovoj je bilo najbitnije da dokaže da je Ljilja lagala - rekao je advokat za makedonski „Večer".

Ljiljani je dat rok od 15 dana da izmiri dugovanja. Menadžerka može da se obrati i Vrhovnom sudu, ali to ne odlaže izvršenje presude.

Petrovićeva je tvrdila da je Andrijana lagala da je Toše njoj poslao posljednji SMS pred tragediju. Rukometašica je sudu dostavila mobilni telefon sa oko 200 SMS poruka, koji otkrivaju istinu njenog odnosa sa Tošetom. Budimirova je tužila Ljiljanu za klevetu zahtevajući odštetu od 150.000 eura i javno izvinjenje.

Studenti Muzičke akademije iz Skoplja, zajedno sa nekoliko njihovih profesora, donijeli su diplomu za Tošu Proeskog u Kruševo. Diploma je ovih dana bila blagoslovljena od svetovnih lica. Napravljena je od metala i na njoj je napisano - Republika Makedonija, Univerzitet  "Sv. Kiril i Metodije" i fakultet Muzičke umjetnosti - Skoplje dodjeljuje Diplomu Todoru Proeskom za posebne zasluge u afirmaciji makedonske vokalne interpretacije, 28.8.2009 godine, profesor dekan mr. Evuša Elezović.

U ovoj grupi su zastupljeni studenti od prve do četvrte godine fakulteta, iz sve četiri klase solo pjevanja, iz katedre Biljane Jakimovske-Jovanovske, Tošine profesorice, kao i iz katedre profesorica Marije Muratovske-Naumovske, Vesne Ginovske-Ilkove i Slavice Galić-Petrovske.

VEOMA SU BOLNA SAZNANJA,TEKST KOJI SLIJEDI IZUZETNO JE BOLAN,

Prvi put, ekskluzivno za Večernji list, prometni vještak Darko Konjević iz Slavonskog Broda opisuje što je prethodilo udaru terenca u kamion.


Iako su od tog događaja, 16. listopada 2007., protekla puna 22 mjeseca, tragična pogibija makedonskog 26-godišnjeg pjevača Toše Proeskog na dionici autoceste Zagreb-Lipovac nedaleko od Nove Gradiške i dalje pobuđuje pozornost javnosti i tisuća fanova diljem država nastalih raspadom bivše Jugoslavije.

Terenac se podvukao
Prvi put, ekskluzivno samo za Večernji list, iskusni prometni vještak Darko Konjević iz Slavonskog Broda, koji je obavio vještačenje na mjestu nesreće, opisuje što je prethodilo udaru Tošina terenca touarega u prikolicu talijanskog kamiona koji je ispred njega vozio autocestom prema Zagrebu.

Toše Proeski preminuo je na mjestu, njegov vozač i pjevačev dugogodišnji prijatelj Georgi Georgijevski teže je ozlijeđen, a Tošina menadžerica Ljiljana Petrović lakše.

- Prednja desna strana vozila u kojem je bio Toše Proeski zbog siline udara doslovce se podvukla u duljini čak 2,2 metra pod tovarni sanduk prikolice, koja je u toj situaciji počela snažno pritiskati stup krova touarega između vrata i vjetrobrana s desne strane, na kojoj je Proeski bio u poluležećem položaju i vezan sigurnosnim pojasom.

Otpao desni kotač

Njegova je glava u svome kretanju naglo zastala, tijelo je produžilo svoje okomito kretanje, pa je pjevačeva smrt nastupila zbog tzv. smicanja glave prema donjem dijelu tijela.
Cijeli skup vozila je potom zajedno nastavio kretati se još nekoliko desetaka metara, a kada su se brzine kretanja prikolice i touarega izjednačile, prikolica je pjevačev automobil odbacila u stranu, nakon čega se touareg zarotirao na lijevom kolničkom traku za 180 stepeni, udario svojom desnom stranom u središnju odbojnu ogradu i zaustavio se okrenut u suprotnom smjeru.
Pjevač Toše Proeski, dakle, nije stradao od udara u središnju odbojnu ogradu, kako se pričalo, nego pri udaru u stražnji dio prikolice - precizno opisuje tijek nesreće vještak Darko Konjević.

Zanimljivo je, međutim, da je u Tošinu automobilu posve zakazao sustav zaštite, jer nijedan od sedam zračnih jastuka nije reagirao na strahovit udar prednjeg dijela u stražnju stranu prikolice (!), a zbog čega su sve senzore za aktiviranje zračnih jastuka izuzeli stručnjaci Volkswagena i Boscha radi ispitivanja zašto se to dogodilo.
- Naime, neposredno nakon nesreće testirali smo upravljačku jedinicu koja koordinira sve zračne jastuke i začudili se shvativši da taj upravljački mehanizam uopće "nije znao", tj. nije dobio informaciju da se sudar dogodio (!).
To je čudnije tim više jer je već u prvom kontaktu s prikolicom touaregu doslovce otpao desni kotač jer ga je stražnja metalna letva na prikolici jednostavno presjekla. U svome sam izvještaju napisao da je uzrok nedovoljan uzdužni razmak. Naime, mogao je touareg voziti i 200 km na sat i da se držao lijevog kolničkog traka, ništa ne bi bilo.
Ključna je i osnovna karika cijelog događaja da je prije sudara touareg prethodno bio na desnoj traci, počeo sustizati ispred sebe sporije vozilo, ali nije na vrijeme počeo preticati vozila ispred sebe - kazao je vještak Darko Konjević iz Slavonskog Broda, koji je u 32 godine rada vještačio 17.000 prometnih nesreća diljem Hrvatske.



izvor : vecernji.hr

Gorgi pjeva od malih nogu, što i nije posebno značajno ako se ne zna da je njegovu prvu izvedbu na dječijem festivalu Raspjevana srca publika nagradila prvim mjestom. Kao i najvećem broju tinejdžera tako je i na njemu trag ostavio Toše Proeski. Gorgi je fasciniran balkanskom zvijezdom i obećao je sebi da će naporno raditi da bi bio barem približno ravan makedonskoj zvijezdi.

Slijedio je svako njegovo pojavljivanje, svaka pjesma koju je on otpjevao za Gorgija je bio velik podhvat da savlada tehniku pjesme. - Gledao sam sve snimke, intervjue, gostovanja u emisiji, koncerte i njegov mirni i moćni utjecaj na publiku. Uistinu ne mogu da objasnim kako, ali imao sam želju da ga upoznam, da se družim s njim.

U tom vremenu, kao i svaki drugi tinejdžer, Gorgi je imao želju da razgovara s nekim tko ga zna i za koga zna da će ga prihvatiti bez da mu "popuje" i bez da mu "soli pamet" kako je sve drugo važnije od glazbe. Gorgi je u tome i uspio...

- U jednom trenutku sam riješio da se obratim najkompetentnijoj osobi koju sam u tom trenutku znao...Toši Proeskom. Našao sam njegov telefonski broj i poslao sam mu poruku. Nisam znao da li će mi odgovoriti, ali bilo mi je važno da sam napravio prvi korak. I da mi nije ništa odgovorio bio bih zadovoljan samo time što je pročitao poruku. Međutim, na moje veliko iznenađenje, Toše mi je odgovorio. Takav kakav je bio - uvijek uslužan iako je bio u Kanadi, on mi je poslao poruku u kojoj me pita da li se možemo vidjeti kada se on vrati u Makedoniju, da čuje moj glas i da mi da mišljenje, govori Gorgi.

- Sa Tošom sam se prvi put upoznao 13.1.2005. Na moje veliko iznenađenje on mi se osobno javio i dogovorili smo se da dođem u Skoplje i da se nađemo na kavi s njegovim timom. Budući da sam tada imao samo 14-15 godina za Skoplje sam otišao sa majkom dok sam prvo uspio da je ubijedim da imam dogovoren susret sa najvećom glazbenom zvijezdom. Kad smo se i osobno upoznali Toše mi se obratio riječima: Ajde Gorgi brate, idemo raditi!

- Na pitanje njegovih ljudi gdje ćemo ići, on je odgovorio da mi znamo. Izašli smo iz kafića i ušli u njegov džip gdje je on na moje veliko iznenađenje pustio CD svojih pjesama i pitao me koju pjesmu znam najbolje - da mu ispjevam. Na početku sam imao tremu - kako ću ja sada da pjevam pred najvećom glazbenom zvijezdom koja je izašla sa ovih prostora?

Ali, Toše mi se obratio i rekao mi: Bratko, ako ne možeš da pjevaš preda mnom samim, kako ćeš pjevati pred tisućama ljudi u diskotekama i na stadionima? Tada sam se skoncentrirao i otpjevao mu Po tebe. Kada me čuo nije mogao vjerovati da ja tako mlad mogu tako dobro da otpjevam njegovu pjesmu, pa me zamolio da otpjevam još jednu: Oj, devojče, devojče. Kada sam počeo ponovo pjevati i on je zapjevao sa mnom, prisjeća se Gorgi.

- Kada smo se vratili nazad u kafić on je pozvao svoju menadžericu da me i ona čuje. Kad smo ponovo sjeli on mi je pred svima rekao: Zbog toga što je danas veliki praznik ja se zaričem i obećavam ti da ću ti pomoći, kao što je netko i meni pomogao! Odmah ću ti obezbijediti pjesmu.
Kada ga je u šali jedam iz njegovog tima pitao - kako ... a da prvo čujemo kako dijete pjeva, a on je hladnokrvno odgovorio: ja sam čuo sve što je trebalo da čujem.

Nakon toga je Toše obavio nekoliko telefonskih razgovora i pitao me kakvu pjesmu želim, kakva će mi pjesma najbolje odgovarati? Rekao sam mu da mi najbolje odgovaraju balade i on mi je rekao da se ne brinem ni za što - on će srediti sve.

Sa Tošom sam se redovno čuo, a naš posljednji razgovor je bio u nedjelju 14-og oktobra. Dogovorili smo se da kada se on vrati iz Hrvatske da se vidimo da definiramo sve poslove oko pjesme. Nažalost, desilo se što se desilo i Toše je otišao među legende.

U prošlih nekoliko mjeseci probao sam doći u kontakt sa njegovom menadžericom, ali nisam uspio u tome. Nadam se da ću konačno naći kontakt s menadžericom i da ću dobiti ono što je Toše želio da imam.
Iako nisam dobio pjesmu od Toše odlučio sam da na prošlogodišnjem Evrofest-u (koji je i bio posvećem Toši) nastupim sa pjesmom za njega, pjesmom kojoj sam dao i ime, Nedostaješ mi (Ni nedostigas). U suštini planiram izraditi za ovu pjesmu i slijedeći video zapis. Planiram da i videozapis bude posvećen Toši i u tom cilju sam već kontaktirao Fondaciju Toše Proeski zato što planiram da dio video zapisa snimam u njegovom rodnom Kruševu, zaključuje Gorgi.

Fondacija "Toše Proeski" svakodnevno intenzivno pregovara sa Ministarstvom za kulturu vezano za mjesto održavanja humanitarnog koncerta u čast legendarnog makedonskog pjevača Toše Proeskog.

Koncert će se sigurno održati, međutim traži  se nova lokacija umjesto gradskog stadiona Filip Drugi - Još uvijek smo u fazi dogovora te nemam tačne informacije- kaže Slaven Risteski, Tošin zet  i predstavnik fondacije.

On nije izjavio zašto Gradski stadion otpada kao opcija. Ipak, obožavatelji kažu kako bi bilo uistinu prava šteta da se lokacija promijeni jer ima simbolično značenje. To je bilo tradicionalno mjesto na kojem se Toše družio sa svojom domaćom publikom, uvijek završavajući koncerte sa rečenicom : Da vas vidim sljedeće godine, u još većem broju, kao što je bio slučaj sa njegovim zadnjim koncertom, održanom  deset dana prije tragične prometne nesreće u kojem je Toše prerano izgubio svoj život.

Dvije nove pjesme  makedonskog pjevača Tošeta Proeskog biće premijerno predstavljene 5. oktobra na velikom humanitarnom koncertu u njegovu čast na Gradskom stadionu u Skoplju. Kompozicije se zovu "Kruševo" i "Još uvijek sanjam da smo zajedno".
Ova vijest objelodanjena je prilikom predaje trodimenzionalnog kardiovaskularnog eho aparata bolnici u Kruševu. To je poklon Tošetovih roditelja, Nikole i Domenike, koji nastavljaju humanitarnu misiju svog sina. Aparat, vrijedan 25.000 eura, poklonili su kao dio akcije humanitarnog fonda "Toše Proeski", koji su osnovali nakon njegove pogibije. Ova fondacija namjerava da pokloni medicinske aparate i dječjoj klinici u Skoplju. Iz kase fondacije do sada je potrošeno preko 10.000 eura samo kao pomoć za hitne operacije ljudi koji nisu imali sredstava da finansiraju hiruške intervencije. Fondacija učestvuje i u izgradnji manastira Sveto Preobraženje u Kruševu, ali i u drugim humanitarnim akcijama koje se organizuju u Makedoniji.

Bili smo jako dobri prijatelji. Upoznali smo se krajem 2003. godine, kada je počela moja glazbena karijera. Pobijedila sam u finalu audicije “M2 Potrada po zvjezde” i tu sam ga večer, dok sam slavila sa svojim prijateljima, obitelji i svojim novim producentskim timom “M2 Produkcija”, srela na afterpartyu. Izgledao je tako sretno, pozitivno i nasmijano... Onako kakav je uvijek i bio.



Bila sam sva smrznuta kada me pogledao, krenuo u mom pravcu i čestitao mi na pobjedi. Zagrlio me čvrsto, poželio mi mnogo sreće i rekao kako mu je zaista drago da je “curica s anđeoskim glasom pobijedila”.

I jesam bila curica. Imala sam 17 godina, a on je tada na neki način odao priznanje mom talentu. Nisam mogla vjerovati da razgovaram sa čovjekom kojega sam toliko obožavala i poštovala još od njegovog prvog nastupa. Osjetila sam da mi se trbuh grči u takvu pozitivu i odmah sam znala da ćemo postati prijatelji.
Viđali smo se u gradu, išli na ručkove i kave kad god je bilo vremena.

Za razliku od mnogih drugih cura (pretpostavljam), uvijek sam u njemu vidjela starijeg brata kojeg nikada nisam imala. Moje poštovanje je osobito stekao kada sam ga još bolje upoznala, kao jednog običnog, mladog čovjeka, iza kamera, iza svih tih obveza, iza javnosti...
Bio je predivan! Uvijek je imao vremena za prijatelje. Razgovarali bismo o knjigama, filmovima, glazbi, životu, o svačemu! Omiljeni album nam je bio soundtrack filma “The Gladiator”, a pjesma “Nothing Else Matters”.
Kad god bi mi bio potreban savjet o nečemu, poslala bih mu poruku, a on bi mi odmah uzvratio.
Radio je previše, ali s puno ljubavi. Moja karijera se polako razvijala prema usponu, ali tada sam iz više razloga (jedan od njih bio je i studij na Pravnom fakultetu) odlučila da privremeno zaustavim svoj život u glazbi. Toše mi je tada postao još veći prijatelj.
Uvijek mi je govorio da imam veliki talent i divan glas, te da trebam iskoristiti taj Božji dar.

Naljutio bi se svaki put kad bismo se čuli i kada bi me pitao ima li nešto novo na glazbenom planu, a odgovor bi bio negativan, no ljutnja bi splasnula kada bi ustvrdio kako ću mozda jednog dana postati njegovi pravni zastupnik. Nasmijali bismo se, a zatim produžili s uobičajenim razgovorima.

Prije dva mjeseca sam dobila novu ponudu da produžim sa svojom karijerom i, naravno, bio je oduševljen kada sam mu to priopćila. Htio je prvi čuti pjesmu.
Najprije je cuo demo-snimak (bez teksta) moje nove rock balade, kada mi je rekao da pjesma zvuči kao da je posvećena nekome koga sam izgubila, nekoj voljenoj osobi koju više nemam uz sebe.Nasmijala sam se i rekla kako imam sve voljene osobe uza se u sadasnjosti i kako ce to biti pjesma o ljubavi.
Tada sam užasno pogriješila jer, sada već snimljena, pjesma govori uistinu o nekome koga više nemam… O NJEMU!

Bilo mi je stvarno teško pisati tekst, najviše zato što sam bila emotivno prazna i još nisam, a dugo ni neću prihvatiti činjenicu da njega više nema.
Naš zadnji razgovor bio je dva dana prije nesreće. Rekao je da ide u Zagreb na snimanje spota, te da rezerviram jedan cijeli dan za njega kad se vrati; da me najprije vodi na jutarnju kavu dok je još centar prazan, pa na ručak, a zatim na večeru da mi priopći neke važne vijesti. Nije mi htio reći koje to vijesti ima, ali sam slutila da je riječ o njegovom skorom braku s predivnom Andrijanom. Tako sam bila uzbuđena…

Ali, otišao je bez pozdrava i ostavio me da čekam zauvijek…
Plakala sam dok sam pisala tekst, jedina utjeha bila mi je činjenica da na neki način mogu ispuniti njegovu želju nastavljajući svoju glazbenu karijeru i radeći ono što je i on volio i u čemu je uživao. I točno, bio je u pravu...

Jer glazba je bila njegov čitavi život!

Još uvijek ga sanjam, osobito njegov osmijeh, pa i to kako lupetamo gluposti i smijemo se kao mala djeca. Postao mi je uzor i inspiracija u više stvari u životu.

Uvijek ce biti moji stariji brat i uvijek ću nositi njegovu fotku sa sobom.
Zauvijek ce živjeti u meni… "

"Rekao je na mikrofon: 'Ljudi, došao mi je Jacques' i onda se naklonio"
"Njegov rad pratio sam otkako je tek počinjao u Makedoniji, a došao sam na promociju njegova prvog albuma u Hrvatskoj jer sam ga želio čuti uživo. Bio sam u zadnjem redu i uživao u njegovoj glazbi. Iako se nismo poznavali, u nekom me trenutku primijetio. Rekao je na mikrofon: 'Ljudi, došao mi je Jacques' i onda se naklonio. Bilo mi je jako neugodno, a onda smo se ubrzo skužili. Bio je veliki čovjek i veliki pjevač", zaključio je Houdek, sa čijom se posljednjom rečenicom slaže većina onih koji su ga poznavali ili samo slušali njegov rad.

.

.

.

.

.

Gostovanje na koncertu Bryana Ferryja...

.

Prije par godina Toše, Josipa i ja nastupali smo na eventu u Regent-Esplanadi. Toše je tada već bio superstar u Makedoniji, Srbiji, Bosni, Grčkoj, Albaniji, ali u Hrvatskoj se tek počeo probijati. Njegov veliki talent je evidentan i o tome ni ne bih previše, više bih govorio o nekim sitnicama koje su me iznenadile. Tako se ja nekako borim sa tugom od koje se otkad sam čuo stravičnu vijest osjećam bolesno. Dakle, prvo me iznenadila Tošina visina! Iako znam da tv iskrivljuje percepciju, stvarno nisam očekivao da je Toše bio bar 190cm visine i bar 2m čistog osmijeha.

Znate, kad se nastupa po tim eventima gdje nastupa više izvođača, dogodi se da ima i mlađih i starijih kolega. Često, ako se kolege već otprije ne poznaju zna biti čudnih situacija u kojima svi misle:''Ma neću ja prvi prići. Neka priđe ona ili on!'' Kod Toše to nije bio slučaj, čim je ugledao suprugu i mene zaletio Se pun pozitivnog naboja na upoznavanje. Odmah je bilo jasno da će jako daleko dogurati jer takva razoružavajuća kultura i pristojnost pomiče i planine.

Ja potičem iz Raše u Istri i kad god bih dolazio da vidim majku, prijatelji su ocjenjivali jesam li se uobrazio i poludio od svega ili sam ostao normalan. Ponosim se činjenicom da mi je u poslu najvažnije napredovati u umjetničkom smislu a upravo takav dojam ostavio je Toše. Izvanredan talent u normalnoj i pozitivnoj osobi.

Slomio sam se dajući intervju makedonskoj tv u upisu u knjigu žalosti, a ovom prilikom želim reći da moja obitelj i ja te cijeli moj tim duboko suosjećamo sa Tošinim roditeljima, sestrom, zaručnicom i svima koji su mu bili bliski.

by Massimo

Nakon što je uzimao novo auto, Toše ga je obavezno prvo blagoslovio svetom vodom, a zatim ga je vozio kući, sjećaju se najbliži

Manastir Sveto Preobraženje, neodsanjan Tošin san bilo je najdraže Tošino mjesto. Njegova najveća želja.Mjesto  odakle se prostire pogled na cijelu Makedoniju - na Karadžicu, Jakupicu, Bistru, Cer, Solunsku Glavu, Pelagoniju...A tamo, zaboravljate na hladnoću i vjetar koji brišu.

Bio je tu i četiri dana prije tragičnog događaja, kada je Balkan i šire zavio u crno. Kao i obično, došao je s društvom, sa "Tuaregom". U suštini, jedan od obaveznih rituala mu je bio da se sa svakim novim džipom prvo popne da manastira. Tati Nikoli je govorio: "Čale, ajde da odemo do gore, za sefte" i - odmah se išlo. Potom su  uzimali svetu vodu iz česmi, ali "glavno" prskanje vozila bilo je sa manastirskom vodom. Nakon toga džip odvozi kući.

Inicijativa za obnavljanje manastira, koji datira između 11 i 13 stoljeća, stara je dvadeset godina, ali u izgradnji, kao i veliki broj Kruševljana, pomagala je i porodica Proeski koja je među prvim inicijatorima. Još kao djetešce, Toše je pomagao majstorima, gurao je kolica za cement, padao je, raskrvario koljena, ali bio je uporan. Vjera u Boga, kao što pričaju njegovi najbliži, posebno je bila izražena.

"Toše je već bio na nebu, rukama je krenuo ka Bogu, dok je bio na zemlji", pričaju. Njegov stric Anastas kaže da njegov brat Nikola, kada govori o svom sinu, zna da kaže:"Svi smo mi vjernici, mnogo veliki, ali Toše je bio veoma. Ni pješke ni vozilom nije išao bez Boga, bez da se ne prekrsti. I nismo ga nikada ispratili bez Boga..."



Građevinski radovi na crkvi i manastirskom kompleksu koji ima 16 soba, trpezariju i kuhinju, već su pri kraju. Toše je želio da manastir vidi gotov, u punom sjaju. Bio je presretan kada je Sašo Ilioski, jedan od ljudi koji su stalno radili u manastiru, napravio dubok iskop za smještanje rezervoara za vodu. Izvor je iznad Deni-Kamena, rtića na koje se Toše penjao i počinjao da pjeva. Koliko ga je držao glas, da ga čuje Makedonija.

I u crkvu i u manastir ulazio je uvijek na isti način. Zaustavit će se ispred kamena na zidu s desne strane ulaza, dodirnut će ga rukom, prekrstit će se i pomoliti. Ono čega se pridžavao posebno je napominjao: "Pazite, u crkvu ulazite desnom nogom". A unutra, kao što i sam kaže u jednom TV-zapisu: "Tu sam našao svoj mir. Znam da ću nakon svega na kraju tu završiti". Ova rečenica je ostala velika zagonetka svima. Njegov stric priča da i njegovi najmiliji, otac Nikola, majka Dominika i sestra Dori, nerijetko na svakom odlasku na njegov grob pitaju ga - da li je naslućivao kraj, da li su to bile nekakve poruke, šta je želio da im kaže...Odgovora - nema.



Njegov tata je, kaže Tome Petrovski, blizak susjed, prijatelj i član Inicijativnog odbora, maštao da se napravi trpezarija u manastiru. Tu je zamišljao svadbu svog miljenika. Sada, Nikola se na dva-tri dana penje do manastira. Desi se da tamo i prespava. U sobi u kojoj je i Toše spavao. Prošli put, kaže njegov brat Anastas, sanjao je sina: "Toše se pojavio, ocu je dopustio da ga poljubi u lijevi obraz i nestao automobilom. Pružio mu je ruku da ga dohvati, ali nestao je..."

Kada je govorio o izgradnji manastirskog kompleksa, Toši je bilo prioritetno nekoliko poslova - izgradnja puta ( govori se o jos 4 kilometra), postavljanje ikonostasa, fresko-životopis, stavljanje krsta na hrid nazvan Bela Voda, s kojeg se vidi REK "Bitola". Njegova želja da krst bude visok 33,5 metara, broj koji simbolizira godine Hristosa, jako brzo će biti ispunjena. Izrađuje se i ikonostas. Onakav kao što se dogovorio sa svojim ocem Nikolom. Kažu da je Nikola insistirao da ikonostas bude od metar, zato što "...mjesto je visoko, drvo će 'ići' stotinu godina, zatim će propadati..." Njegvi najbliži se prisjećaju da se Toše suglasio i rekao: "Dobro, čale, neka bude od metar. Trajnije je".

U prilepskom Mermerskom kombinatu za ikonostas su odabrani najljepši dijelovi "sivac". Izradio ga je poznati majstor Milan Rakočević iz susjedne Srbije, Koji je radio i ikonostas u ohridskoj "Svetoj Sofiji". Imat će dimenzije 11 naprema 3,5 metara, a biti će gotov za osam-devet mjeseci. Ko ce izraditi fresko-životopis još uvijek se ne zna. Ali sigurno je da će se odabrati najbolji majstori. Svoje mjesto u hramu će imati i četiri ikone koje je Nikola Proeski izradio na staklu.


Kamen na zidu kod ulaza kojeg je ljubio, na ulasku i izlasku iz hrama


Preklani, na Sveto Preobraženje, spominje Tome Petrovski, Toše je od srca, kao što je sao on znao, otpjevao "Zajdi, zajdi" i "Majka na Marika dumaše(razmišlja)"..."nije mogao da prođe Veligdan ili Božić da ne ode Toše do manastira. I da je bio snijeg od dva metra, on se snalazio. A kada je bilo lijepo vrijeme - tada eto ga sa džipom, iznenadit će i nas i majstore. Ponekad, znao je i sa biciklom da se popne do manastira" kroz suze priča Tome.

Posljednja donacija koju je Toše dao za manastir bila je  6.000 eura. Prethodno, od humanitarnog koncerta koji je napravio s kolegama u Ohridu, za ovaj cilj sabrao je 10.000 eura. Pomagao je na svakakve načine. Nijedan posao mu nije teško padao. Zajedno sa svojim bratuncetom Toše je, posljednje ljeto nakon ponoći sabrao drugare iz kafića da istovaraju cement. Stiglo je oko stotinu vreća i moralo ih je istovariti. Balkanska megazvijezda im je dodavala vreće s kamiona.

Uvijek nasmijan i pozitivan. Nije bilo čovjeka kojemu nije dao ruku, tako ga opisuje njegov sugrađanin Sašo Ilioski, koji pomaže na manastiru. Njegovi najbliži, pak, stalno ponavljaju da je Toše mnogo volio život. Svojoj majci je stalno  govorio: "Majče, što je život lijep". Jednostavno, momak koji je nesebično davao svima ljubav..