
Bili smo jako dobri prijatelji. Upoznali smo se krajem 2003. godine, kada je počela moja glazbena karijera. Pobijedila sam u finalu audicije “M2 Potrada po zvjezde” i tu sam ga večer, dok sam slavila sa svojim prijateljima, obitelji i svojim novim producentskim timom “M2 Produkcija”, srela na afterpartyu. Izgledao je tako sretno, pozitivno i nasmijano... Onako kakav je uvijek i bio.
Bila sam sva smrznuta kada me pogledao, krenuo u mom pravcu i čestitao mi na pobjedi. Zagrlio me čvrsto, poželio mi mnogo sreće i rekao kako mu je zaista drago da je “curica s anđeoskim glasom pobijedila”.
I jesam bila curica. Imala sam 17 godina, a on je tada na neki način odao priznanje mom talentu. Nisam mogla vjerovati da razgovaram sa čovjekom kojega sam toliko obožavala i poštovala još od njegovog prvog nastupa. Osjetila sam da mi se trbuh grči u takvu pozitivu i odmah sam znala da ćemo postati prijatelji.
Viđali smo se u gradu, išli na ručkove i kave kad god je bilo vremena.
Za razliku od mnogih drugih cura (pretpostavljam), uvijek sam u njemu vidjela starijeg brata kojeg nikada nisam imala. Moje poštovanje je osobito stekao kada sam ga još bolje upoznala, kao jednog običnog, mladog čovjeka, iza kamera, iza svih tih obveza, iza javnosti...
Bio je predivan! Uvijek je imao vremena za prijatelje. Razgovarali bismo o knjigama, filmovima, glazbi, životu, o svačemu! Omiljeni album nam je bio soundtrack filma “The Gladiator”, a pjesma “Nothing Else Matters”.
Kad god bi mi bio potreban savjet o nečemu, poslala bih mu poruku, a on bi mi odmah uzvratio.
Radio je previše, ali s puno ljubavi. Moja karijera se polako razvijala prema usponu, ali tada sam iz više razloga (jedan od njih bio je i studij na Pravnom fakultetu) odlučila da privremeno zaustavim svoj život u glazbi. Toše mi je tada postao još veći prijatelj.
Uvijek mi je govorio da imam veliki talent i divan glas, te da trebam iskoristiti taj Božji dar.
Naljutio bi se svaki put kad bismo se čuli i kada bi me pitao ima li nešto novo na glazbenom planu, a odgovor bi bio negativan, no ljutnja bi splasnula kada bi ustvrdio kako ću mozda jednog dana postati njegovi pravni zastupnik. Nasmijali bismo se, a zatim produžili s uobičajenim razgovorima.
Prije dva mjeseca sam dobila novu ponudu da produžim sa svojom karijerom i, naravno, bio je oduševljen kada sam mu to priopćila. Htio je prvi čuti pjesmu.
Najprije je cuo demo-snimak (bez teksta) moje nove rock balade, kada mi je rekao da pjesma zvuči kao da je posvećena nekome koga sam izgubila, nekoj voljenoj osobi koju više nemam uz sebe.Nasmijala sam se i rekla kako imam sve voljene osobe uza se u sadasnjosti i kako ce to biti pjesma o ljubavi.
Tada sam užasno pogriješila jer, sada već snimljena, pjesma govori uistinu o nekome koga više nemam… O NJEMU!
Bilo mi je stvarno teško pisati tekst, najviše zato što sam bila emotivno prazna i još nisam, a dugo ni neću prihvatiti činjenicu da njega više nema.
Naš zadnji razgovor bio je dva dana prije nesreće. Rekao je da ide u Zagreb na snimanje spota, te da rezerviram jedan cijeli dan za njega kad se vrati; da me najprije vodi na jutarnju kavu dok je još centar prazan, pa na ručak, a zatim na večeru da mi priopći neke važne vijesti. Nije mi htio reći koje to vijesti ima, ali sam slutila da je riječ o njegovom skorom braku s predivnom Andrijanom. Tako sam bila uzbuđena…
Ali, otišao je bez pozdrava i ostavio me da čekam zauvijek…
Plakala sam dok sam pisala tekst, jedina utjeha bila mi je činjenica da na neki način mogu ispuniti njegovu želju nastavljajući svoju glazbenu karijeru i radeći ono što je i on volio i u čemu je uživao. I točno, bio je u pravu...
Jer glazba je bila njegov čitavi život!
Još uvijek ga sanjam, osobito njegov osmijeh, pa i to kako lupetamo gluposti i smijemo se kao mala djeca. Postao mi je uzor i inspiracija u više stvari u životu.
Uvijek ce biti moji stariji brat i uvijek ću nositi njegovu fotku sa sobom.
Zauvijek ce živjeti u meni… "